Doc. dr. sc. Ivana Franić, predsjednica Udruge profesora francuskog jezika na sveučilišnoj razini, otvorila je okrugli stol napominjući kako je uloga francuskog jezika u europskom prostoru i na svjetskoj razini toliko ogromna da je nevjerojatno da se upravo ta činjenica u Hrvatskoj tako često zaboravlja i ignorira po nekoj inerciji.

‘Francuski je bio jezik diplomacije na dvorovima još od ranog 17. stoljeća, službeni je i radni jezik institucija Europske unije, a i radni jezik Vijeća sigurnosti, NATO-a, UNESCO-a’, podsjetila je Franić i požalila se na nedostatak trenutačne jezične politike.

‘Toliko malo postoji strukturirane jezične politike po pitanjima našeg jezika, kako onda očekivati da postoji za francuski jezik?’, kazala je te nakon toga iznijela vrlo zabrinjavajuće statistike.

‘Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u školskoj godini 2012/13. manje od jedan posto djece u osnovnim školama učilo je francuski. U školskoj godini 2011/12. engleski jezik učilo je 160.000 srednjoškolaca, dok je francuski učilo samo 6.625. 

Ta disproporcija zabrinjava i ukazuje na neartikuliranost unutar samog sustava, tj. nedovoljno učinkovit prelazak s jedne razine učenja na drugu. Za učenike u srednjim školama ne postoje dovoljne stimulacije za nastavak učenja francuskog te se oni olako prepuštaju učenju lakšeg jezika, tj. nekog novog jezika.’

Franić je ukazala na potrebu kreiranja temeljnog dokumenta o jezičnoj politici, na uvođenje posebnih poticajnih mjera za veće učenje francuskog jezika tako da se barem u jednoj školi u većim gradovima on uvede kao drugi obavezni predmet. To bi bio pilot-projekt. Zatim na zapošljavanje većeg broja nastavnika francuskog u osnovnoj i srednjim školama uz preduvjet dvopredmetnosti.